Kako se tehnologija sve više razvija, tako ulazi u sve više područja našeg života. Jedno od njih je i psihoterapija. Tehnologija je u psihoterapiji prisutna na razne načine, poput onih sasvim trivijalnih u vidu dopisivanja s terapeutom putem e-maila kako bi se dogovorio termin, preko slanja digitalnih brošura, poveznica na neke video i audio sadržaje, pa sve do virtualne realnosti u kojoj se klijent suočava sa svojim strahovima i na kraju potpuno kompjuterizirane terapije koja se provodi bez ili uz minimalnu podršku stručnjaka.
Istraživanja općenito pokazuju da je terapija putem suvremene tehnologije podjednako učinkovita kao i ona tradicionalna, licem u lice, no čini se da je neka „doza“ kontakta s terapeutom ipak nužna da bi klijenti više ustrajali u terapiji.
S obzirom na aktualnu epidemiju bolesti COVID-19 te popratna ograničenja socijalnih kontakata s jedne strane, te istovremeno sve veću potrebu koju ljudi imaju za pomoći radi stresnih okolnosti (strah od zaraze, potres, usamljenost u izolaciji, strah od neizvjesnosti), uloga tehnologije postaje sve važnija, a njezino korištenje sve je manje opcija, a sve više nužda.
Jedan oblik upotrebe tehnologije u psihoterapiji koji postaje osobito aktualan je psihoterapija putem interneta, točnije videokonferencijskih poziva uz korištenje servisa poput Skype-a, Zoom-a itd. Razlog je možda što ova vrsta korištenja tehnologije u terapiji ne utječe na samu srž terapije, već se mijenja „samo“ sredstvo putem kojeg se ona provodi. Uloge klijenta i terapeuta, ciljevi terapije i načini dolaženja do tih ciljeva mogu ostati bitno nepromijenjeni.
Zato smo istražili detaljnije koje su prednosti i nedostatci takvog načina rada, koliko je on učinkovit, koliko su klijenti njime zadovoljni i na koji način se pripremiti za takvu terapiju.
Prednosti
- Neki klijenti mogu se osjećati ugodnije i sigurnije kada razgovaraju iz svog doma, što može potpomoći većoj otvorenosti i autentičnosti u terapijskom radu
- Klijenti mogu preferirati online terapiju s terapeutom iz drugog grada radi anonimnosti i manje vjerojatnosti da terapeuta sretnu u gradu
- Za neke klijente to je jedina opcija (npr. žive u udaljenim malim mjestima gdje nema stručnjaka ili za osobe koje imaju smetnje radi kojih ne mogu napustiti dom poput npr. agorafobije)
- Ne troši se vrijeme i novac za putovanje i parking
- Terapija se može nastaviti i kada su vremenske prilike vrlo nepovoljne ili je klijent na poslovnom putu ili ako se klijent ili terapeut presele
Nedostatci
- Neki klijenti ne znaju se služiti takvim servisima za videopoziv
- Tehnički problemi (pucanje internetske veze, gubitak slike ili zvuka), osobito ako se dogode u osjetljivom trenutku
- S obzirom na lokaciju kamere na računalu, možete imati dojam da vas terapeut ne gleda u oči
- Uočavanje neverbalna komunikacije je ograničeno (npr. vidimo samo glavu ili glavu i ramena, ali ne i ruke i noge sugovornika)
Učinkovitost, terapijski savez i zadovoljstvo klijenata
Je li ovaj oblik terapije učinkovit, za koje populacije klijenata, ostvaruje li se u jednakoj mjeri odnos povjerenja i suradnje između stručnjaka i klijenta kada su kilometrima daleko te koliko su klijenti zadovoljni takvom terapijom? Odgovore na ova pitanja daje niz znanstvenih istraživanja provedenih posljednjih godina.
Velik broj istraživanja u kojim su uspoređivani tretman u živo i tretman putem videopoziva pokazuju da:
- je bihevioralno-kognitivni tretman (BKT) putem videopoziva jednako učinkovit kao i onaj licem u lice
- klijenti su podjednako zadovoljni ovim dvjema vrstama tretmana, a u nekim studijama čak preferiraju online terapiju (jedan od aspekata nezadovoljstva kod terapije putem videopoziva su tehničke smetnje, a jedna od prednosti je percepcija većeg stupnja privatnosti)
- terapijski savez uglavnom se procjenjuje jednako kvalitetnim u terapiji putem videopoziva kao i u tradicionalnoj (ponegdje je procijenjen nešto lošijim, uglavnom u grupnim formatima)
- terapija putem videopoziva primjerena je za osobe koje imaju različite psihičke smetnje, a najviše su istraživani anksiozni poremećaji (panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, socijalna anksioznost, PTSP i generalizirani anksiozni poremećaj) i depresija, no postoje nalazi i za učinkovitost kod hipohondrije, poremećaja hranjenja, nesanice, poremećaja ovisnosti te suočavanja s ozbiljnom tjelesnom bolešću
- terapija putem videopoziva provediva je s osobama različite dobi; odraslima, mladima i starijima
- kada je riječ o kombinaciji terapije u živo i putem vidopoziva, klijenti preferiraju veći postotak online sesija od terapeuta
- terapeuti se prilikom provedbe strukturiranih tretmana putem videopoziva podjednako pridržavaju tretmanskog protokola (primjena odgovarajućih tehnika na odgovarajući način i u odgovarajućem trenutku) kao i u klasičnom tretmanu
Ako želite saznati više o ovim istraživanja, pogledajte odjeljak „Poveznice na istraživanja“.
Praktični savjeti za terapiju putem videopoziva
- Pronađite prostor u kojem ćete biti neometani od strane drugih ukućana ili buke nekih uređaja. Najavite ukućanima da ćete to vrijeme biti zauzeti.
- Na vrijeme provjerite sve tehničke uvjete: internetska veza, rad aplikacije, povezivanje s terapeutom, slušalice itd.
- Za terapiju se pripremite slično kao što biste te učinili i da planirate doći u terapeutov ured (pripremite terapijske bilješke ili druge materijale te olovku, primjereno se odjenite, ako je moguće, uklonite distrakcije iz okoline – mobitel, kućni ljubimci).
- Dogovorite se kako reagirati u slučaju prekida veze.
- I na kraju, ako niste sigurni hoće li vam to odgovarati, dajte priliku ovoj vrsti terapije. Isprobajte nekoliko termina da vidite postižete li željeni napredak.
Ako želite isprobati BKT putem videopoziva u Savjetovalištu HUBIKOT-a, prijavite se putem online obrasca. Naši djelatnici kontaktirat će Vas u roku od 2 dana s ponudom termina za uvodni razgovor. Tada možete pitati sve što Vas zanima o BKT-u i tretmanu putem videopoziva.
Poveznice na istraživanja o terapiji putem videopoziva
https://www.jmir.org/2018/12/e12091 – istraživanje u kojem su u BKT putem videopoziva uključene osobe s paničnim poremećajem, opsesivno-kompulzivnim poremećajem i socijalnom fobijom
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/31975928 – studija obuhvaća 36 pojedinačnih istraživanja o efektima BKT-a putem videopoziva za anksiozne poremećaje (PTSP, OKP, panični poremećaj, socijalna anksioznost) i depresiju
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30188992 – studija obuhvaća 21 pojedinačno istraživanje, a klijenti su imali sljedeće dijagnoze: panični poremećaj sa ili bez agorafobije, socijalna anksioznost, generalizirani anksiozni poremećaj i hipohondrija. U studijama je najčešće istraživan BKT.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30048211 – studija obuhvaća 33 pojedinačna istraživanja tretmana depresije putem videopoziva, najčešće je istraživan BKT ili pojedine BKT tehnike
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30014606 – studija obuhvaća 12 pojedinačnih istraživanja BKT-a s klijentima koji su imali različite anksiozne poremećaje, depresiju i nesanicu
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25885491 – studija obuhvaća 14 istraživanja o zadovoljstvu klijenata terapijom putem videopoziva
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25764266 – istraživanje s osobama izloženima akutnom stresu, primijenjena BKT tehnika
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22662727 – studija obuhvaća 65 pojedinačnih istraživanja s osobama različite dobi koje pate od sljedećih problema: PTSP, akutna reakcija na stres, poremećaji hranjenja, poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji, poremećaji ovisnosti, prilagodba na ozbiljnu tjelesnu bolest te miješani problemi. Najčešće istraživan oblik terapije bio je BKT.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21360528 – istraživanje koje je pratilo koliko se terapeuti pridržavaju terapijskog protokola za BKT ljutnje
Branka Bagarić i Dragana Markanović, psihologinje