Što je panični poremećaj
Panični poremećaj jedan je od anksioznih poremećaja, dakle poremećaja čije je važno obiljžje osjećaj tjeskobe ili straha. Vjerojatnost da osoba razvije panični poremećaj tijekom života kreće se između 1.5 do 3%, dok se godišnje pojavi između 1 i 2 % novih slučajeva.
Panični poremećaj obično se prvi put javlja u periodu između kasne adolescencije do sredine tridesetih. Postoje slučajevi javljanja i u kasnim tridesetim godinama, dok su pojave u djetinjstvu i nakon 45 godine života vrlo rijetke. Osobe koje imaju srodnike u prvom stupnju s paničnim poremećajem, imaju 4 do 7 puta veću vjerojatnost da i sami razviju panični poremećaj. Međutim, čak tri četvrtine ljudi koji razviju panični poremećaj ne izvješatavaju o srodnicima s istom dijagnozom.
Glavna karatkteristika paničnog poremećaja su panični napadi koji se javljaju najmanje jedanput mjesečno, zatim strah od mogućih negativnih posljedica zbog napada panike (srčani udar, smrt, ludilo, gubitak kontrole ili sramoćenje) te promjena u ponašanju uslijed napada panike (npr. izbjegavanje situacija ili mjesta gdje se panični napad dogodio).
Panični napad kratko je razdoblje intenzivnog straha ili nelagode koji počinje nenadano te se kroz nekoiko minuta razvija do svog vrhunca. Obično je popraćen lupanjem srca, znojenjem, drhtanjem, osjećajem gušenja, pristiskom ili boli u prsima, navalom vrućine ili hladnoće, depresonalizacijom (doživljajem kao da osoba nije stvarna, da je vanjski promatrač sebe samoga), derealizacijom (doživljaj da okolina nije stvarna, kao da sanjamo) itd.
Važno je znati da se napadi panike mogu javljati i u okviru nekih drugih poremećaja (npr. socijalna fobija ili jednostavna fobija), ali i da osoba koja doživljava vrlo rijetke, napade panike ne mora zadovoljavati kriterije za panični poremećaj. Dakle, napadi panike ne predstavljaju dijagnozu sami po sebi.
Uz panični poremećaj često se javlja agorafobija, odnosno strah od situacija u kojima bi bijeg mogao biti otežan ili spriječen te u kojima, ako osoba doživi panični napad ili vrtoglavicu, pomoć ne bi mogla stići. Primjeri takvih situacija su: ostati sam kod kuće ili se udaljiti od kuće, biti u gužvi, voziti se u automobilom ili avionu, mostovi, tuneli i sl. Tako osoba može imati veliki strah od odlaska na koncete jer se brine da bi u toj gužvi mogla doživjeti napad panike koji bi doveo do srčanog udara, a hitna pomoć ne bi mogla stići na vrijeme zbog gužve.
Osobe koje imaju panične atake često su demoralizirane i iscrpljene stalnim osjećajem tjeskobe. Nerjetko vjeruju da su teškoće koje im se javljaju rezultat njihove slabosti ili nedovoljno čvrstog karaktera. Stoga nije iznenađujuće da čak 50-60% posto njih zadovoljava i kriterije za depresiju.
Kada potražiti pomoć
- doživljavate napade panike jednom mjesečno ili češće
- niste u mogućnosti obavljati svakodnevne zadatke zbog straha da biste mogli doživjeti novi napad panike (ne možete otići na posao ili školu, ostati sami kod kuće, otputovati sami ili bez tableta za smirenje)
- stalno razmišljate i brinete da ćete opet doživjeti napad panike zbog čega ćete umrijeti ili poludjeti
- osjećate veliku patnju
- Vaši simptomi nisu toliko izraženi, ali jednostavno želite riješiti ovaj problem
Koliko je KBT učinkovit kod paničnog poremećaja?
Istraživanja pokazuju da je efikasnost KBT-a između 85-90% za tretman koji se sastoji od 12 do 15 susreta. Osim toga, većina sudionika je ovaj napredak zadržala i godinu dana nakon tretmana kada je obavljeno praćenje. Zbog toga se kognitivno-bihevioralna terapija smatra terapijom izbora za osobe s paničnim poremećajem.
Neke studije pokazale su da je KBT barem jednako uspješna u tretmanu paničnog poremećaja kao i farmakoterapija, ali da je poboljašnje postignuto tretmanom dugotrajnije kod KBT-a. Naime, u KBT-u pojedinac uči strategije kako se efikasije nositi sa svojom anksioznošću što je vještina koju može koristiti cijeli život. Kod korištenja lijekova postoji mogućnost povrata simptoma nakon prekida uzimanja terapije, osobito ako osoba očekuje pogoršanje jer napredak pripisuje lijekovima, a ne svom radu.
S druge strane, KBT se može uspješno kombinirati s farmakoterapijom i smanjiti patnju prije nego osoba nauči koristiti psihološke metode suočavanja s panikom i anksioznošću. Osoba koja trpi od velike anksioznosti može imati teškoća u praćenju i provedbi aktivnosti na terapiji i kod kuće, između ostalog zbog suženog kapaciteta pažnje. Uvijek je dobro posjetiti psihijatra koji će zajedno s Vama razmotriti bi li Vam uzimanje lijekova pomoglo i na koji rok. Velik broj lijekova koji se danas koriste u tretmanu paničnog poremećaja ne izazivaju navikavanje i imaju vrlo blage nuspojave.
Kako će izgledati tretman?
U kognitivno-bihevioralnom tretmanu paničnog poremećaja proći ćete kroz neke od sljedećih postupaka: naučit ćete korisne informacije tome kako i zašto se javljaju anksioznost, strah i panika, naučit ćete primijenjivati različite tehnike opuštanja, proći ćete kroz postupno izlaganje situacijama koje izazivaju strah kada na to budete spremni, naučit ćete kako Vaše misli, pretpostavke i vjerovanja o anksioznosti i panici te njihovim posljedicama pogoršavaju Vaš problem te kako se možete nositi s njima, zajedno s teraputom proći ćete kroz razne eksperimente kojima ćete testirat svoja uvjerenja o strahu i panici, saznat ćete što učiniti u slučaju napada panike itd.
Sam tijek i trajanje tretmana ovisi o vrsti i izraženosti Vaših simptoma, Vašim osobinama, ciljevima koje biste željeli postići u terapiji kao i angažmanu tijekom terapije. Obično je potrebno dolaziti jedanput tjedno kroz nekoliko mjeseci.
Važno je napomenuti da KBT nije pasivan pristup u kojem Vas teraput riješava Vaše tjeskobe, već se traži od Vas da aktivno sudjelujete u radu, i na tjednim susretima, i kod kuće. Naime, jako je Važno da naučeno primjenjujete u svom svakodnevnom okruženju i razvijate vještina kontroliranja anksiozosti. Od Vas se tako može tražiti da bilježite svoje simptome i njihovu učestalnost, da čitate pisane materijale o panici, da iskušate neke nove načine suočavanja sa strahom i sl. Važno je da steknete povjerenje u vlastite sposobnosti nošenja s ovim problemom.
Za vrijeme trajanja teretmana vjerojatno ćete povremeno ispunjavati upitnike kojima Vaš terapeut može pratiti kako napredujete i po potrebi prilagoditi tretman.
Treba napomenuti da se ljudi razlikuju prema tome koliko brzo napreduju, ali da istraživanja pokazuju da brže napreduju oni koji redovito rade zadatke koje dogovore s terapeutom. Čak i ako ste se vrlo brzo počeli osjećati mnogo bolje i ako više nemate napade panike, važno je završiti tretman i proći kroz sve njegove ključne faze. Naime, u kasnijim fazama tertmana često se prolazi kroz tehnike koje imaju odgođene, ali dugotrajnije učinke. Pred kraj tretmana mnogo se radi na prevenicji povrata simtoma, npr. tako da zajedno s terapeutom predviđate moguće probleme u budućnosti te planirate strategije funkcionalnijeg suočavanja s njima.
Branka Bagarić, mag.psych.
Literatura:
American psychiatric association: Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, četvrto izdanje.
American psychiatric association: Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, peto izdanje.
Leahy, R.L:, Holland, S.J.: Treatment plans and interventions for depression and anxiety disorders.